Što je arterijska hipertenzija?

Arterijska hipertenzija je trajno povišenje sistoličke (≥140 mmHg), dijastoličke (≥90 mmHg) ili obiju vrijednosti krvnog tlaka u mirovanju. U otprilike 90% slučajeva se ne zna uzrok pa govorimo o primarnoj hipertenziji, dok je sekundarna hipertenzija najčešće udružena s bubrežnim bolestima. Učestalost joj je u odrasloj dobi 30-45% i raste s godinama. Procijenjeno je da je 2015. godine u svijetu od nje bolovalo oko 1.13 milijardi ljudi. Vodeći je čimbenik rizika za preranu smrt u svijetu, a rizik za bolesti srca i krvnih žila se udvostručuje svakim povećanjem krvnog tlaka za 20/10 mmHg. 

Koji su simptomi arterijske hipertenzije? 

Blaže do umjereno povišene vrijednosti krvnog tlaka obično ne rade simptome, ali dugoročno dovode do oštećenja tzv. ciljnih organa (srce, bubreg, oči). Povećava se rizik od razvoja hipertenzivne bolesti srca, srčanog zatajivanja i aritmija. Također raste rizik za oštećenje bubrega i razvoj kroničnog bubrežnog zatajivanja. Visoke vrijednosti krvnog tlaka mogu uzrokovati glavobolje koje se obično javljaju u stražnjem dijelu glave, a mogu biti praćene smetnjama vida, vrtoglavicom i zujanjem u ušima. Izrazito visoke vrijednosti krvnog tlaka često predstavljaju hitno medicinsko stanje zbog razvoja akutnog srčanog zatajivanja, promjena stanja svijesti, ili razvoja disekcije (rascijepa) aorte. 

Kako se postavlja dijagnoza arterijske hipertenzija?

Dijagnoza se postavlja mjerenjem krvnog tlaka tlakomjerom na obje ruke u više navrata kroz tri dana i uzimanjem prosjeka tih vrijednosti. Krvni tlak bi trebalo mjeriti nakon što se bolesnik odmara barem 5 minuta, u sjedećem položaju, u različito doba dana. Danas se najčešće koriste digitalni tlakomjeri čije manžete trebaju biti prilagođene konstituciji bolesnika i ispravno postavljene. Prva vrijednosti koju tlakomjer pokaže je sistolički tlak, a druga dijastolički tlak. Treća vrijednost na tlakomjeru je srčana frekvencija, tj. puls. Normalne vrijednosti krvnog tlaka su do 130/85 mmHg. Vrijednosti 130-139/85-90 mmHg smatraju se prehipertenzijom, a dijagnoza arterijske hipertenzije se postavlja ukoliko su vrijednosti ≥140/90 mmHg. U nekim slučajevima vrijednosti krvnog tlaka mogu samo ponekad biti povišene, npr. prilikom posjeta liječniku, i tada govorimo o tzv. “sindromu bijele kute”, što ne zahtijeva terapiju.

Što učiniti ako mjerim povišene vrijednosti krvnog tlaka?

Ukoliko se mjere više vrijednosti krvnog tlaka potrebno se obratiti nadležnom liječniku koji će učiniti fizikalni pregled te procijeniti potrebu za daljnjom obradom i liječenjem. Što su vrijednosti krvnog tlaka više ili što dulje traju to će i obrada biti šira. Njome se traži eventualni uzrok povišenom tlaku, procjenjuje šteta na ciljnim organima (bubrezi, srce, oči), ali i otkrivaju pridružene bolesti koje povećavaju rizik za bolesti srca i krvnih žila, tzv. kardiovaskularni rizik (povišene masnoće, šećerna bolest). 

Kako se liječi arterijska hipertenzija?

Primarna hipertenzija se ne može izliječiti, dok se neki uzroci sekundarne hipertenzije mogu korigirati. No u svim slučajevima liječenje i kontrola krvnog tlaka može značajno smanjiti nepoželjne posljedice. U svih bolesnika cilj liječenja je sniziti krvni tlak na vrijednosti <140/90 mmHg, dok je vrijednosti za bubrežne bolesnike ili dijabetičare poželjno držati <130/80 mmHg.

Nefarmakološke mjere, odnosno promjena životnih navika, preporučuje se svim bolesnicima s povišenim krvnim tlakom kao i onima s prehipertenzijom. Savjetuje se prehrana bogata voćem, povrćem i prehrambenim proizvodima sa što manje masnoće (pogotovo zasićenih masnih kiselina), smanjenje unosa soli na <6 g/dn (smanjiti dosoljavanje hrane te konzumaciju suhomesnatih i pekarskih proizvoda, jedna čajna žličica ima 5g soli), smanjena konzumacija alkohola (muškarci do 2 mjerice/dn, žene do 1 mjerice/dn), redovita aerobna tjelesna aktivnost (npr. brza šetnja) najmanje 30 minuta dnevno, više dana u tjednu, sniženje tjelesne mase te prestanak pušenja. Kod prehipertenzije i blage hipertenzije, ako nema znakova oštećenja ciljnih organa, dovoljne su promjene u načinu života te se i bez lijekova može dobro regulirati krvni tlak. U svih ostalih bolesnika potrebno je uz navedene nefarmakološke mjere uvesti i lijekove – antihipertenzive. Postoji više skupina antihipertenzivnih lijekova koje liječnik odabire ovisno o dobi bolesnika, spolu i pridruženim bolestima. Današnje preporuke su da se liječenje započne s fiksnom kombinacijom dva lijeka. Po uvođenju terapije potrebne su redovite kontrole krvnog tlaka dva puta kroz dan uz vođenje dnevnika tlaka. Lijekove je potrebno redovito uzimati prema preporuci liječnika. Potpuni učinak primijenjenog lijeka postiže se kroz desetak dana kada je potrebno učiniti kontrolu liječnika i prema potrebi učiniti daljnju prilagodbu terapije. Cilj je kroz tri mjeseca postići regulaciju krvnog tlaka, međutim i nakon toga su potrebne redovite kontrole krvnog tlaka. 

Obzirom na današnji uglavnom sjedilački način života te način prehrane najčešće se uz arterijsku hipertenziju prate povišene vrijednosti masnoća u krvi (dislipidemija) što dodatno povisuje kardiovaskularni rizik bolesnika. Potrebno je u kontrolama procijeniti učinak nefarmakoloških mjera i na dislipidemiju, a u visokorizičnih bolesnika radi postizanja ciljnih vrijednosti LDL kolesterola uvesti i lijekove za snižavanje masnoća (statine).