Lijekovi za arterijsku hipertenziju – vrste i djelovanje

Lijekovi za arterijsku hipertenziju temelj su terapije kod osoba s povišenim krvnim tlakom. Budući da neliječena arterijska hipertenzija dugoročno oštećuje krvne žile i povećava rizik od srčanog i moždanog udara, pravodobna terapija visokog tlaka ključna je za očuvanje zdravlja srca, mozga i bubrega. 

U ovom članku objašnjavamo koje su glavne vrste lijekova za arterijsku hipertenziju, kako djeluju, kada se propisuju te što treba znati o njihovom pravilnom uzimanju.

Što je arterijska hipertenzija i zašto se liječi lijekovima

Arterijska hipertenzija ili visoki krvni tlak kronično je stanje u kojem su vrijednosti krvnog tlaka trajno iznad 140/90 mmHg. Dugotrajno povišen tlak opterećuje srce i krvne žile, povećava rizik od srčanog infarkta, moždanog udara, zatajenja srca, bolesti bubrega i oštećenja vida.

Iako promjene životnog stila (prehrana, tjelovježba, prestanak pušenja) imaju važnu ulogu, kod većine osoba s trajno povišenim tlakom potrebna je i farmakološka terapija. Lijekovi za arterijsku hipertenziju djeluju tako da snižavaju krvni tlak, poboljšavaju elastičnost krvnih žila i smanjuju opterećenje srca.

Prema smjernicama Europskog kardiološkog društva (ESC) i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), liječenje arterijske hipertenzije preporučuje se svim osobama kod kojih tlak ostaje povišen unatoč promjenama životnog stila, ili ako postoji dodatni rizik (npr. dijabetes, pretilost, bubrežna bolest).

Vrste lijekova za arterijsku hipertenziju

Postoji nekoliko glavnih skupina lijekova za arterijsku hipertenziju, koje se razlikuju po načinu djelovanja i mogućim nuspojavama. U nastavku su objašnjene najčešće vrste.

1. ACE inhibitori (inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima)

Primjeri: ramipril, enalapril, perindopril, lisinopril

Djelovanje: ACE inhibitori blokiraju enzim koji pretvara angiotenzin I u angiotenzin II – tvar koja sužava krvne žile. Time se krvne žile šire, tlak se smanjuje, a srce se rasterećuje.

Prednosti:

• Smanjuju rizik od srčanog i moždanog udara

• Štite bubrege, posebno kod dijabetičara

• Djeluju dugoročno i stabilno

Moguće nuspojave: suhi kašalj, niski tlak, povišene razine kalija u krvi

Preporučuje se kod: bolesnika sa zatajenjem srca, šećernom bolešću, oštećenjem bubrega

2. ARB blokatori (blokatori angiotenzinskih receptora)

Primjeri: losartan, valsartan, telmisartan, olmesartan

Djelovanje: Ovi lijekovi blokiraju djelovanje angiotenzina II izravno na receptorima, čime se sprječava sužavanje krvnih žila.

Prednosti:

• Slični učinci kao ACE inhibitori

• Manje nuspojava (nema suhog kašlja)

• Dobro podnošljivi i pogodni za dugotrajnu primjenu

Preporučuje se kod: bolesnika koji ne podnose ACE inhibitore

3. Diuretici (lijekovi koji potiču izlučivanje tekućine)

Primjeri: hidroklorotiazid, indapamid, furosemid

Djelovanje: Diuretici povećavaju izlučivanje soli i vode putem bubrega, čime se smanjuje volumen krvi i snižava tlak.

Prednosti:

• Učinkoviti u kombiniranoj terapiji

• Posebno korisni kod starijih osoba i bolesnika sa zatajivanjem srca

Moguće nuspojave: pojačano mokrenje, gubitak kalija, grčevi u mišićima, povišen šećer u krvi

Napomena: Redovite kontrole elektrolita (natrij, kalij) su važne kod osoba koje koriste diuretike.

4. Beta-blokatori

Primjeri: bisoprolol, karvedilol, nebivolol

Djelovanje: Beta-blokatori smanjuju broj otkucaja srca i silu kontrakcije srčanog mišića, čime snižavaju tlak i rasterećuju srce.

Prednosti:

• Korisni kod bolesnika s anginom pektoris, aritmijama i nakon infarkta

• Povećavaju preživljenje kod osoba sa zatajenjem srca

Moguće nuspojave: umor, hladne ruke i noge, usporen puls, erektilna disfunkcija

Ne preporučuje se: kod astme ili teške periferne arterijske bolesti

5. Blokatori kalcijevih kanala

Primjeri: amlodipin, lerkanidipin

Djelovanje: Ovi lijekovi sprječavaju ulazak kalcija u stanice krvnih žila i srčanog mišića, čime se krvne žile opuštaju i snižava tlak.

Prednosti:

• Dobro djeluju kod starijih osoba i onih s anginom pektoris

• Mogu se kombinirati s drugim lijekovima za hipertenziju

Moguće nuspojave: oticanje gležnjeva, crvenilo lica, glavobolja

6. Ostali lijekovi za hipertenziju

• Alfa-blokatori (doksazosin): šire krvne žile, ali se rjeđe koriste zbog mogućeg pada tlaka pri ustajanju.

• Antagonisti aldosterona (spironolakton, eplerenon): korisni kod rezistentne hipertenzije.

Kombinirana terapija visokog tlaka

U većine bolesnika optimalna kontrola tlaka postiže se kombinacijom više lijekova. Kombinirana terapija visokog tlaka omogućuje bolje sniženje tlaka uz niže doze pojedinačnih lijekova, što smanjuje rizik od nuspojava.

Važnost pravilnog uzimanja lijekova

Redovito i pravilno uzimanje lijekova za hipertenziju presudno je za uspjeh terapije. Preskakanje doza može uzrokovati nagli porast tlaka i povećati rizik od komplikacija.

Preporuke:

• Lijekove uzimati u isto vrijeme svaki dan

• Ne prekidati terapiju bez savjeta liječnika

• Redovito mjeriti tlak kod kuće

• Održavati zdrav način života (prehrana, tjelovježba, prestanak pušenja)

Stručne smjernice i izvori

Prema ESC/ESH smjernicama (2023.), ciljne vrijednosti krvnog tlaka su:

• <130/80 mmHg za većinu odraslih osoba

• <140/85 mmHg kod starijih pacijenata (ovisno o podnošljivosti terapije)

Smjernice Mayo Clinic i WHO potvrđuju važnost individualnog pristupa, terapija visokog tlaka treba biti prilagođena dobi, komorbiditetima i općem zdravstvenom stanju pacijenta.

Izvori:

• ESC Guidelines – Arterial Hypertension 2023

• Mayo Clinic – High blood pressure (hypertension)

• PubMed: Antihypertensive Therapy and Cardiovascular Risk

Najčešće pogreške u terapiji visokog tlaka

1. Samoinicijativno smanjenje doze – pacijenti često smanjuju dozu kad se tlak normalizira, što može dovesti do pogoršanja.

2. Zaboravljanje uzimanja lijeka – redovitost je ključna za stabilan tlak.

3. Kombiniranje s biljnim pripravcima bez savjeta liječnika – neki mogu utjecati na djelovanje lijekova.

4. Nedovoljna kontrola nuspojava – svaka promjena (vrtoglavica, umor, oticanje) treba se prijaviti liječniku.

FAQ – Najčešća pitanja o lijekovima za hipertenziju

1. Kada se počinju uzimati lijekovi za hipertenziju?

Lijekovi se uvode kada promjene životnog stila (prehrana, tjelovježba, smanjenje stresa) ne uspiju sniziti tlak ispod 140/90 mmHg ili ako je prisutan povišeni rizik (dijabetes, srčane bolesti).

2. Koliko dugo se mora uzimati terapija visokog tlaka?

U većini slučajeva terapija je dugotrajna, često doživotna. Cilj nije samo sniziti tlak, nego spriječiti oštećenje srca, mozga i bubrega.

3. Mogu li se lijekovi promijeniti ako ne djeluju?

Da. Liječnik može prilagoditi dozu ili promijeniti lijek ako nema zadovoljavajućeg učinka ili se jave nuspojave.

4. Je li moguće kontrolirati tlak bez lijekova?

Kod blagih oblika hipertenzije moguće je smanjenje tlaka promjenom životnih navika, no u većini slučajeva potrebna je kombinacija promjena i lijekova.

5. Što učiniti ako zaboravim uzeti lijek?

Uzmite ga čim se sjetite, osim ako je blizu vrijeme za sljedeću dozu, tada preskočite propuštenu. Ne uzimajte duplu dozu.

Prevencija i podrška u liječenju

Uspješno liječenje hipertenzije zahtjeva multidisciplinarni pristup. Redoviti kardiološki pregledi, laboratorijske kontrole i edukacija o zdravom načinu života ključni su dijelovi terapije.

Zaključak

Redovito uzimanje propisane terapije, praćenje krvnog tlaka i suradnja s liječnikom ključni su za dugoročnu kontrolu arterijske hipertenzije i smanjenje rizika od srčanih i moždanih bolesti.

Preuzmite kontrolu nad svojim zdravljem. Naručite se na kardiološki pregled u Poliklinici Došen i započnite s personaliziranim planom za stabilan krvni tlak i zdravije srce.